......hope....
I
ovu noc pustam da zaborav prekrije sve moje uspomene, sva nasa
sjecanja. Puštam da nestane sve, da nestane moja velika i moja jedina
ljubav. Pustam da zaborav prekrije sjecanje na tebe, tvoje lice,
pogled, najljepse oci i slatki osmijeh... ne zelim to, ali moram. Moram
dopustiti da zaborav prekrije sve. Moje nade... ne zelim opet postati
slomljeno srce, ranjena i izgubljena dusa. Ne zamjeram ti nista, ne
kajem se ni zbog cega. S tobom sam shvatila sta znaci ljubav. Iako
nisam to dobivala od tebe. Nisam ni trazila. Zeljela sam samo da budem
dio tebe i da ti budes dio mene. Samo mali dio tvog zivota, dio tvojih
misli, dio tvog vremena, osjecaja, sjecanja i uspomena. Dala bih ti
sve, svoje srce, dusu, svoj zivot, nadu... uradila bih sve za tvoju
srecu, ali ostaje mi jos samo nada... nada da cu te ubrzo zaboraviti,
da ces postati samo dio moje proslosti. Ne zasluzujes srecu, ali ja ti
zelim svu srecu ovog svijeta. Znam da ti ovo ne znaci nista, ali hvala
ti za sve trenutke srece i za sve one trenutke tuge, boli i patnje koje
si dijelio sa mnom....
...sigurno sam luda....
Ubija me ova tišina... sjetim se tebe, tvog lica, tvog pogleda i
opet nakon svega poželim da sam pored tebe. I sad mi niko ne može reći
da ovo nije prava ljubav, da ne znam šta je ljubav. Nakon svega još
uvijek te jako volim. Zelim samo da budem dio tebe i da ti budes dio
mene. Ali to je samo san koji neće niti moze biti ispunjen. Almire još
uvijek te volim i voljet cu te zauvijek....
